Svaki posao je drugačiji. Nema tu šta da se standardizuje.
Svaki posao je drugačiji po meniju i istovetan po obliku: broj, spisak izuzetaka, spisak za utovar, vremenski plan i ponuda. Taj oblik je isti za svadbu i za ručak jedne firme, i zato drugi po redu ne bi smeo da Vas košta celo veče računanja. Po meri je hrana, a nju niko i ne predlaže da standardizujete.
Radimo ovo godinama i bez ičega od toga.
Radite, i pamćenje koje to omogućava stvarno je veština. Problem je u tome što ono ne raste i ne prenosi se: onog dana kad Vam se dva događaja poklope, ili kad čovek koji sve to nosi u glavi bude bolestan, sve što je stajalo u jednoj glavi mora da postoji negde drugde. Zapisati to nije kritika pamćenja, to je osiguranje na njega.