Svaki je posao drukčiji. Tu nema što ujednačiti.
Svaki je posao drukčiji po hrani i istovjetan po obliku: broj, skup iznimki, popis za utovar, vremenski plan i ponuda. Taj je oblik jednak za svadbu i za poslovni objed, i upravo zato Vas drugi po redu ne bi smio koštati večer računanja. Po mjeri je hrana, a nitko ne predlaže da se ona ujednači.
Ovo radimo godinama i bez svega toga.
Radite, i pamćenje koje to omogućuje stvarno je zanat. Problem je što se ne može proširiti ni predati: onoga dana kada vodite dva eventa istodobno, ili onoga dana kada je čovjek koji sve to nosi bolestan, sve što je bilo u jednoj glavi mora postojati još negdje. Zapisati to nije kritika tog pamćenja, nego osiguranje na njega.